28. prosinca 2017., broj 369.

Život s boli

Što je bol?

Bol je tjelesni doživljaj patnje, osjećaj prenesen od osjetilnih živaca kroz leđnu moždinu i prema osjetnom području mozga, gdje se osjećaj doživljava. Prema Međunarodnoj udruzi proučavanja boli, bol je definirana kao "neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva, ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom".

Nocicepcija odnosno nocicepcijski sustav zaslužni su za svjesni doživljaj boli, nastao kao posljedica putovanja informacije od mjesta podražaja do struktura u središnjem živčanom sustavu bolnim putem kojeg čine nociceptor - periferni živac, leđna moždina, sekundarni živac, talamus, tercijarni živac, kora mozga.

Pojednostavljeno rečeno, izazvani signali, recimo, nastali uslijed ozljede okidaju osjećaj bola kao načina odgovora našeg tijela i dio su brzog i upozoravajućeg prijenosa koji upućuje određene organe a prvenstveno središnji živčani sustav da započne reakciju radi umanjivanja te ozljede (kao dio tjelesnog obrambenog sustava, bol okida mentalno i fizičko ponašanje koje pokušava pronaći način na koji će što prije završiti s bolnim iskustvom i istovremeno, bol predstavlja povratnu informaciju koja potiče učenje, čineći ponavljanje jednakog bolnog iskustva manje vjerojatnim).

Nocicepciju dijelimo u četiri faze:

1. Transdukcija – prevođenje mehaničkog, kemijskog ili termičkog podražaja u živčani impuls.

2. Transmisija – provođenje živčanog impulsa A-delta tankim mijeliniziranim i C- debelim nemijeliniziranim nitima (aferentni neuroni prvog reda) do drugoga, transdukcijskog neurona u kralježničnoj moždini te prijenos podražaja ascendentnim putovima (spinotalamički, spinohipotalamički, spinoretikularni) prema subkortikalnim centrima, talamusu i neuronima trećeg reda do kortikalnih centara.

3. Modulacija – obrada i transformacija bolnog podražaja na mjestu nastanka bolnog podražaja u kralježničnoj moždini i višim centrima. 

4. Percepcija – projekcija živčanih putova za prijenos boli u subkortikalne centre i moždanu koru odgovorne su za svijest o kvaliteti, lokalizaciji te intenzitetu boli. Bolni se podražaji dalje analiziraju u somatosenzornom dijelu moždane kore.

 

Jakost boli

Bol se može razlikovati u intenzitetu i to počevši od lagane, teške, te naposljetku agonizirajuće i može biti stalna ili nestalna. Ona se može doživjeti kao oštra, pulsirajuća, mučna, goruća, strijeljajuća ili kao kombinacija navedenog. Kako će netko doživjeti ili bolje rečeno proživjet bol u biti je svojstveno samo pojedincu stoga se i percepcija boli razlikuje od osobe do osobe.

Tipovi boli

Akutna bol je normalan, predvidljiv fiziološki odgovor na štetni kemijski, termički ili mehanički stimulus vezan s kirurškim zahvatom, traumom ili akutnom bolešću. Takva bol vezana je za novonastalu ozljedu tkiva koja traje manje od mjesec dana, no može trajati i dulje od 6 tjedana (ili još i dulje ako je razdoblje zaraštavanja rane produženo), govorimo o kroničnoj boli uslijed razvoja patoloških promjena u perifernom i središnjem živčanom sustavu.  Kronična bol može biti konstantna ili opetovana, a zbog svoje dugotrajnosti i intenziteta svakodnevno kompromitira kvalitetu života bolesnika.
Prema mehanizmu nastanka akutna se bol klasificira na nocicepcijsku somatsku i visceralnu bol te neuropatsku (periferna, centralna) bol. Somatska nociceptivna bol nastaje podraživanjem nociceptora u oštećenom tkivu, kostima, zglobovima, vezivnom tkivu ili mišićima. Njen je intenzitet proporcionalan broju podraženih nociceptora i aktivaciji senzornih vlakana kojima se bol prenosi. Najčešće je kontinuirana i dobro lokalizirana. Neuropatska bol nastaje uslijed oštećenja živčanog tkiva kao posljedica kirurškog zahvata, povrede ili akutne bolesti. Bol je kontinuirana ili paroksizmalna, paleća i iradirajuća te izrazito jakog intenziteta. 

Liječenje boli

U liječenju akutne i kronične boli koriste se preporuke Svijetske zdravstvene organizacije. Bol se liječi prema „Trostupanjskoj ljestvici liječenja boli“:

1. neopioidni analgetici ± pomoćne tvari

2. slabi opioidi ± pomoćne tvari

3. jaki opioidi ± pomoćne tvari

Kako si možemo pomoći kod boli?

Osim analgeticima, na bol možemo djelovati i pomoću različitih uređaja. Jedna od boljih varijanti je i korištenje T.E.N.S. uređaja. T.E.N.S ili transkutana električna stimulacija živca je neinvazivna, nisko rizična stimulacija živaca kojoj je namjera smanjiti prvenstveno akutnu a potom i kroničnu bol.

T.E.N.S. uređaj je malen uređaj veličine poput džepnog radija. Obično se s tijelom povezuje putem dvije elektrode (žice koje provode električnu struju) postavljene na kožu. Elektrode se postavljaju na područje boli ili na tlačnu točku, stvarajući krug električnih impulsa koji putuju duž živčanih vlakana.

Postoji više teorija kako T.E.N.S. uređaji djeluju ali nepobitna je činjenica kako zaista ublažavaju bol. Primjerice, kod propuštanja električnih impulsa putem postavljenih elektroda na kožu dolazi do ublažavanja boli jer električna energija iz elektroda stimulira živce u zahvaćenom području i šalje signale u mozak koji blokiraju normalne signale boli. Električna stimulacija živaca može pomoći tijelu proizvesti prirodne lijekove protiv bolova, endorfine, što može blokirati percepciju boli. T.E.N.S. uređaje moguće je prilagoditi različitim frekvencijama, čime se postiže lakše ublažavanje i spriječavanje boli.

Bol je sastavni dio naseg života i na žalost bit će uvijek uz nas stoga trebamo se naučiti kako ju spriječiti i ako do nje dođe, liječiti odnosno ublažiti.

Slika: Stomach pain photo created by diana.grytsku - www.freepik.com